Nedjeljna razmišljanja

Jedna obična nedjelja, koja to nije! Nedjeljna misa koja je pokazala svu dvoličnost ovog društva! Savršeni za van, a u 4 zida totalan raspad sistema. Svatko živi svoj život, djeca se brinu sama o sebi , kreću putevima koje roditelji nikad ne bi poželjeli za svoju djeca!

A izvan svoja 4 zida? Sjaj i blještavilo, idila, san svake mame! Kamo ovaj svijet kreće, kad smo to skrenuli i kud ti putevi vode? Zar ni na tom svetom mjestu ne možemo biti iskreni? Posveti se Bogu, zaboraviti glumu i lažni sjaj. Nasmiješiti se susjedu u klupi neovisno tko je on, koje marke odjeće nosi? Zašto se onda čudimo problemima s djecom u školi? Jer postoje tzv nedodirljivi? Po čemu? Neodgoju, nekulturi, bezobrazluku? Zar je to svijet kojem težimo, u kojem želimo živjeti? Pošteni rad je sramota, poljoprivrednici, ljudi trećeg reda… Žalosno! Nema veće sreće nego kad obitelji serviraš povrće iz vlastitog vrta, u kojem znas da nema štetnih tvari. Kad ubereš voće u svom voćnjaku i možeš ga odmah ubranog sa stabla pojesti. Ne moraš ga “dezinficirati” i ponovno zagađivati okoliš. Koristiti posude koje ćeš oprati, a ostatke odvojiti i dati susjedu koji ima domaće životinje! Ali ne to je sramota! Moderno je naručiti hranu i baciti ostatke zajedno sa posudama u kojima je servirano i nemoraš prati suđe! Imaš više vremena zanamještajamje osmijeha i objavljivanje slika “savršene obitelji”, a nažalost to je samo slika za van i bojim se da se je zaboravilo kako prava obitelj izgleda! Što čini obitelj! Ne vanjski efekti već unatarnji mir, osjecaj steći i sigurnosti kad ulaziš u ta svoja 4 zida, a ne tražiš izgovore da pobjegneš van i pokažeš svijetu svoju “savršenost”! Ljudi probudimo se dok nisu generacije izgubljene u svijetu blheštavila i lažne humanosti! Budimo iskreni i sretni takvi kakvi jesmo jer tada i takve će nas okolina prihvatiti i cijeniti!

nas